ponedjeljak, 15. rujna 2025.
Moliti se za grešnike s srcima tvrda kao kameni
Poruka Valentinu Papagni u Sydneyju, Australija 6. kolovoza 2025.
Ovaj jutro, u pet sati, nije mogla spavati zbog boli u nogi. Molila sam Krunicu Milosrđa i Svetu krunu ružarija te rekla: "Nudim ove molitve i patnje za sve grešnike, a posebno za mlade ljude."
Tada mi se pojavio Anđeo i odveo me u Crkvu, čiji je cijeli unutrašnjost osvijetljen sjajnim svjetlom.
Vidjela sam lijepog, visokog svećenika koji se priprema za Svetu misu. Taj svećenik je sijao.
U mojim rukama pojavila se šolja malih kamenčića koje sam nosila u Crkvu. Sjedela sam na jednoj klupi držeći šoljicu sa kamenčićima. Bili su svi istih veličina. Između mene sjedjela je lijepa dama odjevena u bijelo, a tu su bile i druge osobe.
Svećenik je rekao: "Neću slaviti Svetu misu ni vam dati Sveto pričešće. Morate donijeti male kamenčiće u sakristiju da bih ih blagoslovio, a zatim ćete primiti Sveto pričešće."
Okrenula sam se dami koja je sjedjela iza mene i rekla: "Držim posudu punu ovih malih kamenčića. Ni u jednom trenutku svog života nisam čula da netko govori o donositi male kamenčiće u Crkvu da bi ih blagoslovili. Želite li nekoliko od tih kamenčića iz moje posude?"
Dama je prvo oklijala, ali zatim reče: "U redu, možete mi dati."
Rukom sam uhvatila puno kamenčića i dala joj.
Dama je nastavila: "Ja sam iz Kambodže i želim vam reći da je Australija vrlo prljava i nečista."
"Oh!" rekla sam.
"A Amerika je još gora! Još prljavija," nastavila je. Prljava koja ova dama spominje jest grijeh.
Pitala sam: "A Kambodža?"
Ona reče: "Oh ne, Kambodža nije tako prljava ili nečista."
Naglo su se svi ljudi digli i krenuli u procesiji u sakristiju da vide svećenika. Idem s njima.
S osmehom, svećenik reče: "Stavite ih ovdje," ukazivši nam da svaki stavi svoje posude na mali sto blizu nas. Tako sam učinila, primijetivši kako je moja posuda najveća.
"Blagoslovit ću ih," reče On.
Tada sam rekla svećeniku: "Oče, nikad se ne sjetim da u Crkvi donosite kamenčiće za blagoslivljanje prije Svete pričešće. Tko je dao ideju to učiniti? To nije Katolička vjera."
Nakon što sam rekla ove riječi svećeniku, izašla sam iz Crkve i on me odmah slijedio. Nisam vidjela nikoga od drugih ljudi ni mi nismo primili Sveto pričešće.
Opet sam ponovila svoje zabrinutosti o kamenčićima te rekla: "Oče, u životu svom nije nosio kamenčiće u Crkvu. Što znači ovo?"
Svećenik je osmehnuo se kada mi je odgovorio: „Da, da, u 18. stoljeću bio je svećenik koji je blagoslovljao male kamene, ali na kraju su svi Stvorenje Boga.“ Rekao mi je ime svećenika, ali ja nisam mogao zapamtiti.
Rekao sam svećeniku: „Bila je jedna žena u Crkvi iz Kambodže i rekla mi je da je Australija vrlo prljava i nečista te da je Amerika još gora.“
Osmehnuo se i rekao: „Ne brini previše zbog toga.“
Rekao sam: „Ne znam — ona mi to neprestano ponavljala. Što ti o tome misliš?“
Odgovorio je: „Evo, bolje nam je moliti za Australiju i bolje nam je moliti za Ameriku.“
Zatim mi je pokazao zgradu koja se još uvijek gradi. Rekao je: „Gledaj ovdje. Vidi, ljudi neprestano grade i grade, a to čini ljude prljavima i nečistim. Ne brinu o molitvi, samo o materijalizmu — žele sve više i više. Brinu se samo koliko kuća će izgraditi.“
Svećenik je cijelo vrijeme osmehivao i rekao mi da ne brinem previše jer zna da me zabrinjavaju kameni — pokušavao je razveseliti me.
Anđeo me tada vratio kući.
Kasnije sam shvatio, nakon što mi je Sveti Duh otkrio, da kameni predstavljaju okamenjena srca ljudi kojima se molim za našeg Gospodina tijekom mojih jutarnjih molitvi. Naš Gospodin i dalje prihvaća njihove molitve, a blagoslovit će ih jer uvijek postoji nade da će im srca otvoriti.